PELINKOVAC
Pod vrelim suncem Istre, među suhom zemljom i oštrim kamenjem nona Albina je pažljivo birala mlade listove pelina – gorku biljku koja krije ljekovite moći. Svakog ljeta, u srpnju prije nego bi procvjetao, ručno ga je brala po škrtoj zemlji oko Raklja i Krničkog porta znajući da se u toj gorčini krije prava snaga prirode. Kad bi se vratila kući, nono Francesco bi je dočekao pred konobom sa spremnom rakijom i ostalim biljem koje je polako i strpljivo miješao u ono što će postati savršeni pelinkovac – piće koje nije samo lijek već priča o upornosti, tradiciji i trdoj istrijanskoj zemlji. Danas svaki gutljaj tog pelinkovca nosi okus prošlih vremena, gorko, snažno i iskreno, baš kao i život koji su živjeli.